VI. OPŠ Bjelolasica i Bijele stijene

Subota, 16.5. – Izazovna i kišovita Bjelolasica

Prvi dan našeg vikenda u Gorskom kotaru dočekao nas je u pravom, surovom planinskom ruhu. Krenuli smo s povijesne Matić poljane, a krajnji cilj bio nam je najviši vrh masiva, Kula. Cijelim putem pratila nas je konstantna kiša uz prohladnu temperaturu od oko 10 stupnjeva Celzijevih, što je od samog početka zahtijevalo maksimalan oprez i dobru opremu.
Put nas je vodio preko planinarske kuće Jančarica, a zbog lošeg vremena i skliskog terena napredovali smo polako i koncentrirano. Izlaskom na greben vjetar je drastično pojačao i pokazao zube, pa smo se na samom vrhu Kula, na 1534 metra nadmorske visine, zadržali tek toliko da zabilježimo uspješan uspon i napravimo nekoliko fotografija u magli.
S vrha smo nastavili grebenskom stazom prema planinarskom skloništu Jakob Mihelić. Ono nam je došlo u savršenom trenutku jer smo se tamo konačno sklonili od vjetra, presvukli u suhu odjeću, ugrijali i napunili baterije za siguran povratak do polazne točke. Nakon silaska s planine, zaputili smo se prema Planinarskom domu "Bijele stijene" u Tuku, gdje nas je dočekala topla večera, ugodno druženje i zasluženi odmor.

Nedjelja, 17.5. – Sunčani spektakl na Vihoraškom putu

Nedjelja nam je pokazala potpuno drugo, znatno gostoljubivije lice planine. Probudilo nas je puno ljepše i sunčano vrijeme, što je bilo idealno za tehnički zahtjevniji teren koji je bio pred nama.
Krenuli smo s takozvanog 13. kilometra i ubrzo stigli do fascinantnog Ratkovog skloništa, koje je vješto skriveno pod okomitom stijenom. Nakon kratkog divljenja tom graditeljskom pothvatu, uslijedio je najuzbudljiviji dio izleta – prolazak kroz Vihoraški put. Ovaj divlji krški labirint zahtijevao je našu punu koncentraciju, spretnost i stalnu upotrebu ruku. Provlačenje kroz uske usjeke i hodanje preko oštrih, razgolićenih stijena doveli su nas do samog vrha Bijelih stijena na 1335 metara visine, s kojeg se ovaj put pružao prekrasan i otvoren pogled na cijelu okolicu.
Za povratak smo odabrali jednako atraktivnu kružnu stazu kroz Klanac kostura, koji svojim mističnim oblicima i strmim prolazima nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Uspješno smo se spustili natrag do automobila, umorni, ali iznimno ispunjeni.
Ovaj nas je vikend testirao i podsjetio na važnost planinarskih skloništa u teškim uvjetima, ali nas je već idućeg dana nagradio čistim užitkom na jednom od najljepših stjenovitih putova u Hrvatskoj, ostavljajući nas s uspomenama na dva potpuno različita lica Gorskog kotara.

Foto: Goran, Dino, Zrinka, Ivančica, Bini, Bojana, Bruna