Gdje smo bili
Pohod na Sjeverni Velebit
Još je u 16. stoljeću Petar Zoranić u svom pastoralnom romanu Planine opisao ljepote planine Velebit i pokušao čitatelju približiti bogatstvo koje je oko nas, a ne u Grčkoj ili nekoj drugoj zemlji.
Iako je njegovo putovanje bilo zamišljeno, a naše stvarno, mogli smo lako shvatiti koja je uloga vile Hrvatice u navedenom romanu. Dolazak jeseni nije mogao bolje proći pa su svi zaljubljenici u planine i šume nakon provedana dva dana na Velebitu pošli kući sretni, ispunjeni i spremni za nove izazove.
Zaljubljenici koji su ranije spomenuti su članovi HPD Strmac iz Nove Gradiške, a 30. rujna i 1. listopada 2017. proveli su u NP Sjeverni Velebit. Većina članova planinarskog društva već je iskusna i poznaju staze, manji broj sudionika prvi je put uživao u stjenovitim vrhuncima, nepreglednim livadama i gustim šumama moćnog Velebita, među kojima sam i ja pa su dojmovi još naglašeniji. Prvi dan obilježio je uspon do planinarskog doma od Babić Siče preko Ciganišta i Žive vodice, smještaj u dom Zavižan, a zatim hodanje dionicom Vučjak, Veliki Zavižan, Balinovac ( na kojem je bura pokazala zube unatoč prekrasnom pogledu na more i otoke), Zavižanska kosa. Drugi dan započeli smo vrlo rano hodajući Premužićevom stazom ( saznala sam da je g. Premužić rodom iz Kobaša obilježio gotovo cijelo prošlo stoljeće radom u šumama Gorskog kotara, a Slavonac je) uz obilazak vrhova Gromovača, Crikvena i Seravski vrh, do Alana. Nakon sedmosatnog hodanja uslijedila je nagrada u Senju – popodnevna kavica pa povratak kući.
