Gdje smo bili

Od 20.6. do 25.6.2017. organiziran je planinarski izlet u Bugarsku na planinu Rilu, u organizaciji Višeslava Turkovića iz PD Mališćak Velika. Na oko 700 km dug put do Bugarske krenulo je 44 planinara iz različitih planinarskih društava, a među njima bilo je i dvoje članova HPD Strmac. .

Kratak opis putovanja:
20.6. okupljanje u Požegi, te noćna vožnja preko Srbije do glavnog grada Bugarske - Sofije
21.6. organizirano razgledavanje Sofije, vožnja do planinskog i skijaškog centra Borovec, smještaj u planinarski dom Šumnatica
22.6. vožnja gondolom na 1780m, uspon na Musalu(2925m), povratak u planinarski dom Šumnatica
23.6. vožnja autobusom do ski centra Maljovica(1700m), uspon na Maljovicu(2729m), zajednička večera u restoranu u Samokovu, povratak u dom Šumnatica
24.6. vožnja autobusom do Paničišta(1350m), vožnja terencima do planinarskog doma Rilska jezera(2110m), obilazak sedam Rilskih jezera, povratak u dom Šumnatica
25.6. cjelodnevna vožnja preko Srbije do Požege, zajednički ručak u restoranu u Nišu

Već kad smo se smjestili u autobus, znala sam da ćemo provesti pet dana u smijehu, zabavi i pjesmi, jer veselo društvo iz ''taljiga'' nije posustalo u šalama niti jednoga trenutka. Ono što me nije iznenadilo je neobičan spoj rimskih ostataka, pravoslavnih crkava, te socijalističkih zgrada i spomenika u centru Sofije, obzirom da mi je ovo bio drugi posjet ovome gradu. Jedino su ljudi na ulicama puno ozbiljniji i nekako umorniji negoli u mom prijašnjem posjetu. Ali ono što me jako iznenadilo, i zbog čega se i sada dok ovo pišem naježim, ljepota je prirode s kojom smo se susreli na Rilskoj planini. Od našeg bugarskog planinarskog vodiča saznali smo da Rilska planina znači Vodena planina. Borovi, klekovina, nepregledni travnjaci na 2700m, zelenilo, plavetnilo, snijeg, potoci, ledenjačka jezera … Neprekidan žubor vode po kojoj hodamo jer teče po stazi… Ili kraj koje prolazimo jer huči pored staze … I mir i tišina uz ledenjačka jezera … Neprocjenjivo!

Nije sve bilo idealno, ali ljepota prirode Rilskog nacionalnog parka pomogla je da skoro potpuno zaboravim grmljavinu i ledenu kišu koja nas je pratila zadnjih pola sata uspona na Musalu, nervozu zbog noćenja u vrlo skromnim uvjetima, oskudne obroke s kojima nas je ''počastila'' domarka, izuzetno fizički zahtjevan uspon na Maljovicu. Ali nije bilo niti jedne osobe u autobusu, uključujući i vozače, koja je dozvolila da takve sitnice pokvare ono zbog čega smo došli. Sve loše trenutke uljepšali smo pjesmom(Pustite nam Mišu!) i šalama na vlastiti račun(Baš je dobra ova pohana spužva! ili Traži kod domarke toaletnu hartiju!). Jer uspjeli smo ostvariti cilj ovog putovanja – Rilska planina ostala nam je duboko usađena u srce i memoriju, i stvorila želju za ponovnim dolaskom i još detaljnijim obilaskom.