Gdje smo bili

Od jutros slušam nešto o tome kako je vrijeme relativno i kako naši životi nisu niti treptaj oka usporedimo li ih sa vremenom od velikoga praska. Ma nemoj mi reći, pa još i to da je svaki prošli trenutak, tamo negdje u nekoj dimenziji još uvijek vidljiv. . .i još svašta. I onda mi pade na pamet - pa uopće nisam zakasnio napisati par riječi o jednom izletu i na taj način dobijem još i veliki plus kod svoje supruge :-).

Dakle, tijekom tjedna malo se planiralo i odluka je pala - otići ćemo do Belišća i poslije dosta godina podsjetiti se na Belišćanski podravski put. Bio je to 08.04.2017. Ustajanje, pakiranje i polazak u planirano vrijeme - opa, i to nam se dogodi. Poslije kišnih dana jutro je lijepo, ne kiši. Iako smo krenuli na vrijeme moram ipak voziti malo iznad onoga što piše u zakonu. I zamislite - 7,20 sati, nedjelja i u Zakorenju iz skrovišta kod BUS ugibališta izleti košulja plava sa onom ljubljenom nam tablicom - STOP. Dobro jutro, dobro jutro / kako kome mislim se/, znate li koliko ste vozili . . znam, i upravo sam usporavao pa bi do toga pješačkog prijelaza, nedjeljom prenapučenog đacima, skroz usporio, .. .bla, bla uz ono znate li koliko to košta - uh, malo previše, mislim se . . , kažnjavani - jok, provjera . . , doobro - niste kažnjavani, ovaj puta samo opomena. Hvala, do viđenja - zasigurno ćemo se opet vidjeti. Nastavak puta - sjedam u auto i supruga sva ozarena što je ipak sve dobro završilo. Pitanje - koliko te košta ? Odgovor - opomena. Konstatacija moje voljene - uvijek se ja moram sekirati, nikad se ne pođe na vrijeme ?!, planiram cijeli tjedan i onda se moram živcirati, nikada ne stignem na izlet kao ostali ljudi da se na miru spremim i guštam u okupljanju, stani - moram napudrati nos, kuda juriš - hoćeš da ostaneš bez dozvole. Uživamo u dražima putovanja i primičemo se cilju - vrijeme curi, uz put svakakvih putokaza ali Belišće - jok, ne postoji. Vrijeme je za uključiti GPS - uređaj - model, pitaj prvog prolaznika. Upravo tim čudom tehnike - korištenom u par dvojbenih trenutaka - nepogrešivo smo navedeni do kajakaškog kluba, Drava, Belišće, polazak na pohod - vrijeme - 09,04 sati. Nama osmjesi na licu - yes, Sudionici su tu i još se okupljaju, pije se kavica, radi razglas, oni što zdravo žive doručkuju, oni drugi se nikotiniziraju, ječme i truju kofeinom. Upis u evidenciju sudionika, kupnja bona za ručak, vrzmanje, susreti i - polazak na hodanje. Osjećate da je dolazak na okupljalište bio ugodan i vedar - planinarski. Formiramo grupu i polazimo na hodanje - pogled plijeni rijeka, impresivan most, pijesci, rakita i uske staze kroz obalne vrbike. Nogama godi meka, pješčana, staza.Rijeke imaju svoju privlačnost koja se očituje i osjeti u svakom trenutku. Nama koji ne živimo sa rijekama, sva osjetila upijaju - mirne vode, rukavce, šume vrba na muljovitom zaobalju, strme ili ulegnute obale, nanosi pijeska tipa Zlatni rat - pazite, uistinu ima i takovih obala. I kada misliš da je to ono što će se stalno pojavljivati iskrsne nekakva riječna krivina sa rukavcima - posebna vegetacija,, velike, mirne razlivene vode, osjetiš tajne rijeke . . Kada su noge malo usporile susretnemo i upoznamo planinara Antu - iz Zence / ovdje je taj naziv- Zenica/ i ne pada ti na pamet da kažeš da te bole noge. Da pojasnim - Ante hoda na štakama, ostao je bez jedne noge. To ga nije spriječilo da obiđe sve planinarske vrhove svoje Bosne. Svakako zaslužuje da ga spomenemo. Usputno susreti sa ribičima, biciklistima i tako do odmorišta na Vorihovoj stazi. Nastavak hodanja, ugoda ne jenjava, stiže se i do crkvice Sv. Ane i dakako do bunara čija voda ozdravljuje. Normalno, malo popijemo vode jer nikada ne znaš koliko ti je potrebne / točimo i bocu za prijatelje :-) / i nastavak hodanja. Vrijeme nas služi - dan prelijep i doprinosi općem dojmu ugodnih slika. Kako se primiče kraj puta sve više osjećaš kako je ovaj - pješački pohod, prelijep kamenčić u niski planinarskih puteva koje pohodimo. I tako, malo po malo i zatvorili smo krug. Da ne bih zaboravio - svima preporučamo da iduće godine uvrste u plan i pohode ovaj izlet. Možda će nakon toga i samostalno doći ili u patikama ili s biciklom na ovu destinaciju.
I tako, korak po korak, i evo nas na cilju. Bio bi veliki propust ne spomenuti brižne, organizirane i ugodne domaćine - planinare PD Belišće - skuhali su odličan grah, počastili nas kolačima - domaći i organizirali glazbu za ples do iscrpljenja .
Par ponuđenih sličica su privitak ovome tekstu, no - želio bih da nas veći broj do godine podijeli ovo zadovoljstvo i prizore tih fotografija svjedoči , uživo. Predlažu i odabrali - Višnja i Drago ☺ . Ne, ne, ne brinite - nazad nije bilo plavih košulja. Lagana vožnjica sa bacanjem pogleda na sve usputne stadione gdje su se igrale mjesne utakmice i ispijalo nedjeljno, popodnevno piće. Sjetite se , uvijek - život je lijep ?