Gdje smo bili

Utorak 25.6.2019., kasno navečer, vrijeme je za rastanak članova jedne velike planinarske obitelji. Ukupno nas 15, 11 iz Nove Gradiške i 4 iz Zagreba. Život se vraća u normalu, zadnjih 6 dana provedenih u Slovačkoj i Visokim Tatrama postaju sjećanje.

Što se sve dogodilo u tih 6 dana? Možda i previše stvari za nabrojati pa ću se držati najosnovnijih.

Prvog dana smo se vozili kroz Mađarsku i Slovačku, preko kišnih Niskih Tatri do sunčane Litpovske Kokave podno Visokih Tatri. Liptovska Kokava je vrlo mirno selo sa birtijom i trgovinom koje je bilo naša baza zadnjih dana. Čim smo stigli pogled nam bježi prema karakterističnom vrhu u planinama. To je Krivan, nema sumnje, jedan od slovačkih simbola i naš cilj sutra.

Ustajemo u 6h i već u 7h smo spremni za pokret. Vremenska prognoza nije sjajna, ali bolja nego što je najavljeno; kiša i grmljavina će nas propustiti do popodne.

Uspon kreće od Štrbskog plesa i istoimenog jezera (Pleso na slovačkom znači gorsko jezero.), ali put nekarakteristično ide prema zapadu držeći, a na mjestima čak i gubeći visinu. Nakon sat vremena i prelazeći preko potoka, tek stižemo do mjesta gdje zapravo započinje uspon. Uski putić postaje sve širi, raslinja je sve manje, pogled se svakim korakom sve više otvara, sve smo bliže oblacima. Primjećujem da mi nešto govore, naljutili smo ih, padat će kiša, ali ne odmah. Još se dižemo, put postaje stjenovitiji i uzak sve do Malog Krivana. Tamo je već sve u magli, Krivan bi nam trebao biti na dohvat ruke, ali samo ga povremeno naziremo. Nakon još jednog regrupiranja i kraće pauze krećemo na završni uspon koji vrvi planinarima koji se penju ili spuštaju. Čak smo sreli i ekipu planinara iz HPD Sokolovac iz Požege u spustu. Nakon ukupno 5 sati penjanja stižemo na vrh, s vremena na vrijeme se nazire spektakularni pogled na Zelene krivanske pleso. U tom trenutku počinje ozbiljnije grmiti, a počinje i kiša pa zadnji od nas koji su pristigli na vrh se moraju odmah okrenuti u silazak. Silazak je bilo kišan, malo klizav, ali ne toliko opasan, a kad smo se spustili oko 1800 mnm kiša je prestala pa smo se stigli osušiti.

Prvi dan od 4 odrađen, prvi vrh od 2 odrađena!

Drugi dan je bio predviđen kao dan odmora i druženja. Ustajanje nešto kasnije i polazak oko 8h prema Slovenskom raju, parku koji sadržava klance Sucha Bela i Hornadu, Dobšinská špilju i razne slapove.
Mi smo izabrali najkraću i najlakšu stazu kroz klanac Sucha Bela što je u praksi izgledalo tako da smo dio puta hodali kroz potok (što je bilo osvježavajuće na ljetnim temperaturama), a dio puta se pentrali po ljestvama pokraj slapova. Slapovi stvarno izgledaju lijepo, a čini mi se i da ostali turisti dijele to mišljenje jer je bila ozbiljna gužva. Dnevna tjelovježba je odrađena pa smo se mogli prepustiti drugoj aktivnosti dana: roštilju! Brzo smo skupili ideje, svatko je dao neki svoj doprinos (a osobito Marko koji se pokazao kao pravi meštar roštilja!) i večera je bila spremna. Baš nam je to bilo potrebno da napunimo baterije za uspon na vrh Rysy sutra.

Ustajanje opet rano u 6h i pokret u 7, prognoza je bolja nego prethodnih dana. Hodati opet krećemo sa Štrbskog plesa, ali danas se krećemo u smjeru sjevero-istoka prema Popradskom plesu (što je još jedno jezero!), kao i prvog dana u sat vremena smo dobili tek 200 metara visinske razlike. Trebamo odraditi još oko 1000. Nakon Popradskog plesa staza serpentinasto zavija prema idućoj točki interesa, Chata pod Rysym, kućom pod vrhom. Prije toga, neposredno prije Žabie plesa nas sustiže uporna kiša koja nam je pravila društvo i na silasku, skoro do Popradskog plesa. Tu se i krajolik promijenio, zelene površine zamijenila je vodena maska (magla), u pozadini su se povremeno nazirao pogled od kojeg se ostaje bez daha (a možda je to samo jer sam prebrzo hodao?), Žabie pleso i slap sa stijene ispod planinarske kuće. Treba napomenuti i da smo tu ušli u snijeg koji će nam skoro u cijelosti pokrivati put do vrha.
Pred domom je ferata koju uspješno svladavamo i dolazimo u planinarsku kuću koja je odlično opremljena i nudi svakakve delicije. Naravno da je gužva i jedva nalazimo mjesta za nas 15. Nakon nešto dužeg odmora krećemo prema Rysy, koji je zapravo sastavljen od 2 vrha udaljeni 50 metara. Niži vrh (2499 mnm) se nalazi u Poljskoj i najviši je vrh Poljske i viši vrh (2503 mnm) se nalazi u Slovačkoj i nije najviši vrh nego je to Gerlachovský štít (2655 mnm).

Nakon nešto manje od sat vremena, uspinjemo se na poljski vrh, ali zbog magle imamo problema s nalaženjem onoga u Slovačkoj, ipak korištenjem razuma i modernih tehnologija nalazimo i njega! Kao što sam već napomenu u silasku nas je pratila uporna kiša i činilo se da joj nikad nećemo pobjeći.

Zadnjeg planiranog dana se primijetio umor na svima nama pa smo originalni plan obilaženja Furkotske i Mlynicke doline skratili samo do Plesa nad Skokom. To je nešto ležernija (manje teška) staza, ali jako atraktivna, ističe se vodopad Skok i jezero iznad njega. Avantura je završila izležavanjem na jezeru, rekao bih zaslužena nagrada za prethodna 3 dana.

Sutra nas još (samo) čeka vožnja do Hrvatske.

Ako smijem biti nešto slobodniji na kraju nego u ostatku teksta: Ovo mi je bio fenomenalan izlet, jedan od najboljih do sada. Svaki sudionik je u tome dao svoj obol. Hvala vam!