Gdje smo bili

Lijepo i sunčano vrijeme izmamilo je mnogobrojne planinare na šetnju Papukom, povodom prisustvovanja tradicionalnom proljetnom izletu Papučki jaglaci, u organizaciji požeškog planinarskog društva Sokolovac.

Tridedetak članova HPD Strmac krenulo je 24.ožujka prema Velikoj. Neki minibusom, neki osobnim automobilima. Ovisno o uzrastu, kondiciji i obvezama, podijelili smo se u više grupa. Najbrojniju je predvodila Branka (Velički grad - Nevoljaš - Jankovac, Duboka), najstariju Drago (Lapjak - Jankovac - Duboka), najveseliju Krešo (koji je bio i službeni vodič staze na Češljakovački vis), a solirao je Ante i otišao sa službenim vodičem i grupom do Trišnjice. Stazom jaglaca preko Tauberovih stijena prošetale su četiri male prijateljice s dida Dušom, obitelj Slišurić s Vidom, najmlađim članom HPD Strmac na ovogodišnjim Papučkim jaglacima, iskusni Marija i Mićo, te rasplesana Vesna i Ivica, dok je najdužu stazu prohodao trojac predvođen Goranom(Velički grad - Nevoljaš - Ivačka glava - Jankovac - Duboka). A evo i komentara nekih od sudionika:

Branka: Za razliku od prošle godine, kad smo hodali po magli i snijegu, ove smo se nauživali u sunčanom danu i laganim tempom stigli do Jankovca. U grupi je bilo i par cura koje su prvi put prešle stazu od 18-tak kilometara, ali nisu odustale ni kad se išlo u dodatni obilazak slapa na Jankovcu. Posebna čestitka Nikoli i Bruni što su svih 18km izdržali u društvu 18 brbljavih žena.

Goran: Ove godine bili smo ja i 10000000 žena na Papučkim jaglacima.

Drago: Mi smo seniori otprašili na Lapjak, pa produžili lagano do Jankovca.

Ante: Ja odlučio ići do Trišnjice.

Jelena: Iva i Matea su povele prijateljice (koje tek uče pisati velika slova) i jako su ponosne što su bez problema odradile svoj prvi zahtjevniji planinarski dan.

Vid: Za uzbrdiška sam uzeo Kičmatrans. Brzo, efikasno, povoljno. Preporučam. A nizbrdo? Koliko me noge nose.

Marija: Mićo i ja smo svojim tempom prohodali Stazu jaglaca. Zbog velike gužve, trebalo nam je pola sata za prolazak preko Tauberovih stijena.

Vesna: Predivan sunčan dan idealan za uživanje u prirodi. Puno poznatih kolega, prijatelja iz cijele Hrvatske. Na kraju smo kod planinarskog doma Lapjak pojeli, popili, otplesali koje slavonsko kolo i kukunješće, sprijateljili se sa Zagorkama, te nakon teška rastanka pošli svojim kućama.

Ana: Savršen dan, divni ljudi, jedna od najduljih staza, ali prošla je u tren oka. Naša destinacija: Češljakovački vis. Došavši na ''vrh'' nismo bili oduševljeni pogledom jer su stabla narasla, a nekadašnji vidikovac nije bio siguran da se penjemo po njemu. Tako da sam se tada malo razočarala, ali trenutak kad su svi otvorili svoje ruksake i počeli dijeliti hranu, odmah mi je stavio osmijeh na lice i zaboravila sam da sam na ''vrhu''. Odmorili smo se i krenuli nizbrdo. Među zadnjima smo se vratili, a fešta kod doma je već bila na vrhuncu. Ludilo, veselje, opuštenost, ples, opet hrana, pivo i samo zabava. Kratko je trajalo, ali svakako slatko i nezaboravno.