Gdje smo bili

Prohladno zimsko jutro, pomalo sniježi. Pravi ugođaj za poći u planine. Jer tamo nema zime!

Subota 15.prosinca, sastanak na starom mjestu. Evo dolaze tri mušketira, Drago, Duša i Smoljanac, a evo i mene. Krećemo prema Pakracu da se pridružimo ostalim planinarima i krenemo put Omanovca. Kolona prolazi uz kapelu Sv. Roka, prema spomeniku poginulim braniteljima ispod brda Čukur. Nismo se pravo ni zagrijali, a već prva okrjepa kod gosp. Brusa, simpatizera HPD Psunj. Sve domaće i sve super!
Dolazimo do spomenika. Mali govor o poginulom članu HPD Psunj, zvanom Foka, polaganje vijenaca i odavanje počasti. Službeni dio završen.
Nastavljamo uspon, gazimo i prtimo snijeg. Lijep je ovo kraj, kao i cijela naša Slavonija. Nedostaje samo sunce pa da doživljaj bude potpun. Polako napredujemo, više uzbrdo, manje nizbrdo i otprilike nakon tri sata, evo nas kod doma. Baš je lijep, a u njemu uobičajena slika. Zapuhani mokri planinari, miris graha i svemoćnog piva. Nismo se dugo zadržali jer su dečki odlučili da hodamo i nazad, iako je ponuđen prijevoz autobusima. Baš sam se natrčala za dečkima! Udarili muški tempo da stignemo prije mraka i za nešto manje od dva sata, putem preko kalvarije, spustili smo se u grad. Dobila sam planinarski zagrljaj i kapučino u kafiću. Hvala dečki!
Ugodno smo proveli ovu subotu, družeći se međusobno i s planinarima iz cijele Hrvatske, a HPD-u Psunj hvala na dobroj organizaciji!