Gdje smo bili

Dana 11.11. ne tako davne 2012. godine - prvi, pa 11.11.2018. godine, održan je, sada već tradicionalni, sedmi, Pohod na najviši vrh Slavonije. U svim tim pohodima na Brezovo polje smo doveli preko 650 /upisano u knjigu sudionika pohoda/ planinarki i planinara.

Nakon kratkoga osvrta na povijest, samo zbog toga da se držimo prihvaćene maksime - historia est magistra vite - možemo popričati o impresijama sa posljednjega, 7. pohoda. Kako smo to već naučili u prethodnim godinama, ekipa za doček gostiju je uranila i za sve sudionike pripremila dobrodošlicu u vidu domaće rakijice, kavice i čaja, a od onih pripravaka koji se žvaču tu je bio kruh namazan domaćom mašću i hand-made pekmezom. Tko nije došao i kušao sam si je kriv. Uz upis sudionika pohoda, rezervacije bonova za ručak, kušanje svega pripremljenog i uz neodoljiv šarm svih naših hostesa prošlo je vrijeme okupljanja i međusobnih susreta i primakao se trenutak polaska. Nakon nadahnutog pozdravnog govora domaćina i informacija vodiča i pratitelja izleta točno u 9 krenulo se ka Brezovom polju. O ljepoti hodanja bjelogoričnom, starom šumom u osunčanom jesenjem danu, o užitcima koje donose usponi, o ugodi kratkih pauza i čavrljanja dalo bi se puno pričati i svaki od sudionika bi imao po neku svoju lijepu riječ. Vjerujte - bilo je jednostavno, izvrsno. Hodanje, fotkanje, selfanje i evo nas na vrhu. Radostan trenutak otvaranja ranaca i okrepa, kušanje butelja koje su donijeli vodiči pa izbor trase kojom ćemo se vratiti do doma. Opet divota šume, druženja, okoliša, panorama i oko 15 sati evo nas na Strmcu. Moramo priznati da je nakon užitaka u ravnoj Slavoniji - a to znači savladati preko 600m visinske razlike do Brezovoga pa se isto toliko spustiti nazad do doma - godilo sjesti uz kamin u toplom domu, popiti aperitiv pa uživati u porciji izvrsnoga graha. Ljudi vjerujte da je taj grah dovoljan razlog za dolazak na ovaj pohod. No - nije to bio jedini gastronomski užitak. Obzirom da je našem Muđi nedovoljno da cijeli dan samo kuha grah, organizirao je i radionicu za izradu ćupteta / sudionice radionice- Ankica, Ljubica, Marijana, Višnja, Senka/. Ćupteti su za gotovo sve goste bili egzotika - novo otkriće, praznik za nepce i sa zadovoljstvom prihvaćeno iznenađenje. Uslijedilo je vrijeme razgovora, ponekoga pića i ispraćaj gosti. I kao što to uvijek biva - slijedi after-party organizatora. To znači - još jedno piće uz osmjeh i ocjenu da je sve lijepo i uredno odrađeno i da su sudionici pohoda zadovoljni. Na kraju dovođenje doma u prvobitno stanje. Kada već spominjem dom podsjećam da je najmlađi sudionik - Mateo, darivao predsjednika stiliziranom bocom sa pjeskarenim logom društva, a ista od toga trenutka postaje inventar društva, Sadržaj ćemo trošiti i nadopunjavati.
Ma da, znam da vas stalno kopka tko su hostese - pa nije tajna, evo - Branka, Ankica, Ivana, Ljubica, Marija, Senka, Višnja, Zrinka.. . . :-)

Eto, to su riječi i potpunije ćete ih doživjeti pregledate li i galeriju sa pohoda. Uživajte i pridružite nam se.