Petrova gora

Ranom zorom (07:00), 9 duša HPD-a Strmac, uputilo se osvajati visoke vrhove Petrove gore (512mnv).

Vožnja od cca 2 i pol sata od Nova Gradiške do LD Muljava bila je izazovna zbog ograničenja brzine i hrpe kamera na cesti pa su neki vozači trenirali strpljenje.

Lovački dom nas je dočekao zatvorenih vrata jer smo ipak uranili i na polazišnoj točki bili već u 09:30.

Po savjetu domaćina društva DPIOPV Osmica, krenuli smo "obrnutim" smjerom odnosno rimskim putem.

U nekakvih cca 3 sata hoda i par pauza obišli smo stazu koja je prava ugodna početnička.

Fotografije spomenika podignutog žrtvama Drugog svjetskog rata (1981), pričaju priču same za sebe. Od nekadašnjeg muzeja koji se nalazio unutra, ostali su goli zidovi, polupani prozori i grafiti suvremenih umjetnika. 

Na cca 15 min od spomenika, laganim hodom, stižemo  do navodnog groba Kralja Petra Svačića. Povijest zna gdje su njegove kosti, mi ne znamo, ali znamo da je tu poginuo te je po njemu gora i dobila ime.

Nekada se zvala Gvozd  (gvozd=suma), te bi joj i taj stari naziv savršeno odgovarao.

Nastavili smo rutu prema vrhovima Mali i Veliki Velebit, te smo se iako je sjeća u tijeku, lako probili do markirane staze.

Izlet smo zaokružili guštanjem u ručku i kavi na terasi divnog lovačkog doma Muljava, te se uputili kućama sa idejom da se ponekad vratimo ovdje. Ako ne kada suma prolista, bar u jesen kada priroda uzme bojice u ruke te oboja sumu kako samo ona zna...