V. izlet OPŠ HPD Strmac, Dinara i Svilaja

U sklopu opće planinarske škole u organizaciji HPD Strmac, Nova Gradiška školarci spomenutog društva, kao i školarci PD Zmajevac, Novska ispenjali su najviši vrh RH Sinjal na Dinari te vrh Bat na Svilaji. 

Dan 1.

Putovanje

Put Knina krenuli smo u 14:00 sati. Tri kombija iz Nove Gradiške i jedan iz Novske sa ukupno 34 planinara krenuo je pomicati ljudske granice (ali većina njih to još ne zna).Noćili smo u lijepo uređnom Studentskom domu Fra Lujo Marun gdje nas je ljubazna portirka dočekala i uputila u sve sto trebamo znati. 

Već dobro uhodani školarci sa veseljem (i strepnjom) su čekali dana kada će pogledati Lijepu našu sa njenog najvišeg vrha. Za tako zahtjevne izlete, rano ustajanje je neophodno, a negodovanja nije bilo.

Uspon na Dinaru

Ekipa sa punom opremom u kombijima je bila već u 04:30, ni zora se još protegla nije, no mi jesmo...

Start je bio 05:20 iz sela Glavaš, izvidnice su bili Đurđica Škariot i Danijel Ćorković. Nakon kratkog uvodnog informiranja o duljini rute, satnici te nadmorskoj visini (cca 1400 mnv), spremni smo za uspon. Laganim "dosadnim" hodom krenusmo u devetosatni izlet.

Thompson veli:" Nemoj ići lijevo na križanju staze..." Pa nismo, išli smo desno, hvala Marko... Pun pogodak. Nakon cca 4 (duuuga) sata uspona, dohvatili smo vrh.

S vrha puca pogled u svim smjerovima, sjeveroistočno na Troglav i Konj, jugoistočno na Perućko jezero, južno na Kijevski Kozjak i Svilaju, a zapadno na Prominu. Puni emocija odradili smo fotkanje sa zastavama društava kao i sa zastavom Republike Hrvatske. Malo druškanja, ćaskanja i dođe vrijeme za poć'.

Punih srca krenuli smo silaziti. Nakon pauze u skloništu Drago Grubać, dodatna 2 i pol sata su nam trebala do drugog najdražeg pogleda tog dana, pogled na naše kombije 

Dok su noge još u šoku, odvezli smo se do kninske tvrđave pa zapečatili taj fenomenalan dan. Na glas smo se divili  Dinari u svoj njenoj veličini, ponosni na sebe i prijatelje oko nas.  

Što smo naučili? "Kondicijski zahtjevno" ne znači nužno da je teško uzbrdo. Ovaj puta to se odnosilo više na nizbrdo. 

Dan 3.

Svilaja

Kako nam je tijelo dobro zapamtilo što smo mu napravili dan prije, drugi start u kombijima bio je u 07:30. Taj dan se mi nismo ni protegli, a zora je već odjurila na drugi kraj naše zemljane polutke, te nas je jutro dočekalo širokim sunčanim zagrljajem. Krenuli smo prema PD Orlove stine od kuda kreće naša ruta prema Svilaji. Izvidnice su bili Gabrijela Tančak i Tomislav Kralj. Također nakon kratkog uvoda, krenuli smo prema vrhu Bat na 1508mnv, najviši vrh Svilaje. Danas je bilo puno manje nadmorske visine za savladati (cca 440), no svejedno nas niti ta ljepota nije mazila. Ponegdje krišom dalo se ukrasti pogleda prema Perućkom jezeru, no nagrada je slijedila kada smo dosegli vrh. Da ne prosipam google znanje, reći ću samo, Dinara, opet prekrasna u svoj svojoj veličini, Perućko jezero i beskonačan horizont.

Povratak je bio nešto lakši, noge ionako više ne osjećamo jer idu same. Zaključili smo da možemo i želimo JOŠ!

Orlove stine kružno sat vremena. Zašto ne? 9 najupornijih nastavlja dalje i penjemo i tu "sitnicu" dok se društvo hladi uz pivo, hidru i ostale zdrave radosti. Jel li vrijedilo? Naravno da je!

I za kraj...

Često čujemo rečenicu: "Osvojili smo vrh" ili "Osvojili smo planinu".

Edmund Hillary je rekao: "Ne osvajamo planinu nego osvajamo sami sebe."

Svatko od nas je pomaknuo granicu, možda neki fizički a možda neki psihički, to ostavljam vama da dokučite.

Ono što želim reći svima sudionicima, školarcima, članovima HPD Strmac i PD Zmajevac, bravo!

Bili ste top! Poštivali ste i uvažavali sve što se poštivati može, planinu, izvidnice, vodiče i najbitnije jedni druge.

Bravo ljudi, nebo je granica. 

Do sljedećeg izleta...

Pusa...

Ćao...

Bok...

Vaša Adela