Gradine našeg kraja

Na novogradiškom području postoji nekoliko ostataka starih utvrda iz srednjeg vijeka.

Stari gradovi i opkopi na novogradiškom području:

1. Gračanica
2. Mala kula zapadno od Baćindola
3. Ostaci kule između Baćindola i Banićevca
4. Jurića vis zapadno od novogradiške obilaznice

5. Opkop na Strmcu
6. Ostaci kule iznad Podvrškog
7. Stari grad Šag (Gradsko brdo između Cerničke i Mašičke Šagovine)  
8. Stari grad iznad Vrbove
9. Dolački grad između Brestovca i Tisovca

 

Cernik, od pamtivjeka na ovim prostorima naseljeno i veoma strateški važno mjesto. Okružen brojnim arheološkim lokalitetima od mlađeg kamenog doba, preko Rima, srednjeg vijeka pa sve do današnjih dana.
Vlastelinstvo s kastrumom u vlasništvu je mnogih velikaških obitelji ( Deževića, Petraša, Markovića, Kulmera ), okruženo također velikaškim posjedima ( Borića, Borićevića, Desića, Desislavića, Zapoljskih). Nalazi se na veoma važnom mjestu, na putevima koji su vodili od Dalmacije prema sjevernoj Hrvatskoj i Mađarskoj. U neposrednoj blizini rijeke Save, na veoma bogatoj i plodnoj zemlji i stoga razlog za mnogobrojne borbe između velikaških obitelji za tim dijelom zapadne Slavonije. Preko ovih prostora vodili su putevi od antičke Salone preko Siscie, Serviciuma, Urbate prema sjeveru sve do Murse i dalje.
Neki povijesničari i putopisci tvrde da je u okolici Cerničke tvrđave, u predturskom razdoblju, bilo oko trideset pet manjih i većih tvrđava koje su služile za obranu od neprijatelja ili za zaštitu posjeda. Mnogima od njih danas nema ni traga što od zuba vremena ili devastacije lokalnog stanovništva u svrhu izgradnje drugih objekata kao što su kuće za stanovanje ili gospodarski objekti. U razdoblju prije dolaska Turaka na ove prostore bile su većinom izgrađene od drveta, materijala kojega je bilo najviše na ovim prostorima. Slavonija, pa i cijela Hrvatska, u 17. stoljeću bila je pokrivena s više od 75 % šumom. Od tih drvenih objekata ostali su samo opkopi koje samo oko stručnjaka može prepoznati i to samo u brdskim područjima, dok su u nizinskim područjima u potpunosti nestali ili se nalaze duboko pod zemljom. Do danas, u okolici Cernika, istraženo je veoma malo arheoloških lokaliteta, iako ih ima mnogo, ( ostaci kula i tvrđava, rimski nalazi na području općine Rešetari, točnije sela Bukovice, rimski nalazi u okolici sela Baćindola – stela koja se čuva u novogradiškom muzeju, nalaz rimske cigle u potoku Putnjaku, ispod Gračanice, Šagovina i samo mjesto Cernik ). Istraživanja su napravljena samo na brdu Slavča gdje su živjeli ljudi mediteranske rase u vrijeme neolita.
Stara cernička tvrđava po svoj prilici nije bila na ovom mjestu na kojem se sada nalazi. Dok se drugačije ne dokaže, postoji više razloga da u to vjerujemo. Mislim, kao i neki drugi poznavaoci ovoga kraja, da se prvotna tvrđava nalazila na području koju i danas cerničani zovu Begluci – mjesto ili kuća u kojoj je živio beg. To je mjesto na povišenom dijelu u današnjoj ulici Svetog Roka, a ispod brežuljka postoji po svemu se čini neprirodan zemljani bedem, napravljen ljuskom rukom. Povijesničari tvrde: “ Cernička tvrđava nalazi se na brežuljku ispod kojega se nalaze ostaci nekog samostana”. Ostaci samostana i groblja te temelja nalaze se ispod i okolo kapelice Svetog Roka ( Crkva apostolskih prvaka svetog Petra i Pavla, sagrađena je tek u osamnaestom stoljeću i pretpostavka je na mjestu neke džamije, što dokazuje i ostatak turskog nišana – nadgrobnog spomenika – koji je do prije nekoliko godina stajao u klaustru franjevačkog samostana ). Položaj tvrđave bio je takav da su se sa toga mjesta mogle vidjeti ostale fortifikacije u okolici Cernika , Gračanica, Šag, Jurića vis, Strmac, a služila je za stanovanje i čuvanje posjeda u plodoj dolini između dva pitoma potoka. U povijesnim zapisima spominje se Gornji Cernik i Donji Cernik. Gornji Cernik je u stvari pravi stari Cernik. Tada ima smisla i mjesto na kojemu se nalazi crkva Svetog Leonarda. Zašto. Zato što su u toj crkvi, ujedno i hospiciju, živjeli franjevci, a oni su uvijek živjeli s narodom pa ne bi imalo smisla da su imali svoj samostan daleko na osami, daleko izvan mjesta. Cernik se proširuje u donji kraj tek izgradnjom nove crkve na zemljištu velikaša Petraša. Prvotna tvrđava bila je vjerojatno izgrađena od drveta, a u slučaju opasnosti, stanovnici su se sklanjali u Gračanicu i okolne građevine smještene u zaštićenim predjelima Psunja ili Babje gore. Današnji dvorac na ovom mjestu sagrađen je u baroknom stilu i možda samo kao replika od kamena starog cerničkog dvorca na Beglucima.
Gračanica, najbolje očuvani ostaci građevine elipsastog oblika s kulom u kojoj se nalaze vrata za ulaz s visećim mostom i opkopom. Građena je kamenom i imala je prizemne prostorije s jednim katom. Što se nalazi pod zemljom nije poznato, jer nikada nisu vršena nikakva istraživanja na ovom području. Postavljena je strogo prema stranama svijeta, tako da ulaz gleda prema jugu. Nalazi se na uzvisini od 560 m/nm, i ima odličan pregled teritorija prema Savi i duboko u bosanski teritorij. Kada je lijepo čisto vrijeme s nje se može vidjeti sve do Dervente na bosanskoj strani. Velika je nepoznanica kada je građena niti tko ju je gradio. Ovim prostorima prolazili su križari vraćajući se s vojnih pohoda iz Svete zemlje, pa su često ovaj kraj i poharali. Hrvati na ovim prostorima vodili su krvave bitke baš s Križarima. U neposredoj blizini Gračanice nalazi se Rudinska opatija, iznad sela Podvrškog, koju su sagradili Templari. Zbog preciznosti izgradnje i kvalitete izgradnje, nije isključeno da su i Gračanicu izgradili Teplari kao zaštitu za Rudinsku opatiju. Monumentalna je veličine tridesetak puta dvadesetak metara ograđena opkopom. Sigurno da je služila kao vojni objekt i kao izvidnička i relejna postaja preko kule iznad sela Gučani i Gradeca iznad Brestovca, povezivala je Posavinu sa Požegom i Velikom.
Do prije nekoliko godina, na brijegu obraslom šumom nalazio se ostatak zida sagrađenog od kamena, oko kilometar sjeverno od Gračanice. Danas se taj zid urušio ali je vidljiv opkop građevine dvadesetak puta desetak metara. Južno od toga objekta vidljivi su na površini ostaci opeke kao da se tu nalazilo podgrađe, ostaci nekog sela. Postoji zapis da je prije samog prodora Turaka u ove krajeve, izgrađen novi kastrum u cerničkom distriktu po imenu Lehovac, kojega su Turci zvali “vaskap”- željezna kapija. Neki misle da je ta nova tvrđava Gračanica. Međutim, Gračanica je toliko dobro građena i precizno da je dobro očuvana ostala sve do danas, a tvrđave koje su građene u srednjem vijeku raspale su se od zuba vremena ( Šag, Podvrško ).
Opkop veličine dvadesetak puta desetak metara nalazi se pokraj novogradiške obilaznice na brdu koji se zove Jurića vis. Od svega ostao je samo opkop. Ne znamo od kojega materijala je bila građena jer nisu vršena istraživanja na tom području kao ni na ostalim lokalitetima. Od površinskih nalaza moglo se naći vrhova strelica i dijelova konjske opreme. Zbog blizine naselja – Bukovice i Rešetari, moguće je da je materijal odvezen i upotrebljen za izgradnju.
Mala kula. Još jedna građevina u samom selu Baćindol. Također veoma interesantna jer se čini kao da je građena betonom. Stari rimljani poznavali su tehniku gradnje betonom, koja vještina se u srednjem vijeku gubi, da bi se poslije ponovno otkrila. Dolina potoka Putnjaka, koji ide od centra Baćindola prema Gračanici ima rimskih ostataka, (stela, bolta od rimske cigle pronađena oko kilometar ispod Gračanice u potoku).
Ostaci opkopa pronađeni su i na Strmcu, iznad današnje bolnice, a vjerojatno je bila na putu za Pakrac preko planine Psunj. Put koji vodi preko Psunja sa lijeve strane, zapadno, spušta se prema selu Bobare iznad kojega se nalaze ostaci gradine, te s desne strane, prema sjeveru, na predjelu Vodostaj.
Ostaci grada Šaga nalazi se na predjelu Gradsko brdo između Cerničke i Mašičke Šagovine.
Ostaci utvrde Podvrško nalazi se iznad samog sela na brdu koji mještani zovu Roda.

Karte izradio: Boris

Back to Top