Gdje smo bili

Na ovogodišnjem 66. danu slavonskih planinara okupilo se oko 250 planinara, što iz Slavonije, što iz susjedne nam BiH. Među njima 22 novogradiških planinara i Lucy, Križanova četveronožna ljubimica. Najmlađi u našoj grupi bio je mali Ante (1 godina i 8 mjeseci), a najstariji … predsjednik Drago!

Ne može ispasti bolje. Nisu to neke visine, vertikale, mrtva slova. Samo estetika, čista estetika. U grudima.

Zavoj za zavojem, serpentine kroz šumu se samo nemilosrdno nastavljaju dok pokušavamo prijeći iz BiH u Crnu Goru. Imam osjećaj da smo jedini na cesti u krugu od 50 kilometara. Jesmo li pogriješili što smo izabrali put koji se iz Sarajeva spušta sa istočne strane prema Žabljaku? Možda smo trebali odabrati put preko Foče? Ipak, sve informacije su tvrdile da je ovaj put bolji, nema makadama, malo je kraći, a trebali bi prijeći preko mosta iznad Đurđevića Tare. Svi hvale taj pogled.

Ove godine Antunovski piknik u organizaciji PD Krndija iz Našica pohodilo je 7 novogradiških planinara (predsjednik Drago sa 6 planinarki).

Once upon a time...tako započinje većina priča...ili - u krasno svibanjsko popodne sa rancima na leđima i cokulama na nogama... uobičajeni početak planinarske priče. Hajdemo sada malo promjene - probajte razumjeti svu ljepotu ovoga izleta u natuknicama, pazi, počinje :-) .

Kad smo vidjeli da će nakon niza kišnih dana za Tijelovo ipak biti lijep sunčan dan, brzopotezno smo se dogovorili za jednodnevni izlet na Papuk. Okupili smo se ispred općine u 8 sati, dali neočekivani intervju novinarima Radio Prkosa s temom Kuda danas idu novogradiški planinari, potrpali se (nas 6) u Krešinu Zafiru i krenuli put Velike.