Gdje smo bili

Izlet na Velebit - Prvi red do mora

Subota 04.05. 2022.
Krenuli smo u 03 i 30 sati s parkirališta Plodina osobnim automobilima na Velebit. Planirano oko 7 sati stali smo na odmaralištu Zir kako bismo predahnuli i osvježili se. Nakon ugodnog putovanja stigli smo s Jadranske magistrale na odredište oko 8 i 30 sati. Nakon što smo se prikladno opremili, namazali zaštitnim kremama i stavili kape i šešire krenuli smo put Zavrate. Start je bio iz zaseoka Milovci sjeverno od Starigrada u 9:00 sati.  Dobro raspoložena izvidnica odlučno je vodila ekipu prateći kartu i markacije. Vrijeme je bilo suho, temperatura između 20 i 30 strupnjeva a Sunce poprilično jako. Nastavili smo put Čavića preko Malog Ledenika uživajući u prekrasnom pogledu i uz povremene pauze kako bismo se okrijepili i pronašli osvježenje u hladu. Nastavili smo  preko Aptovačke kose (794-850 m) do velebitske visoravni Malo Rujno obasuto prekrasnim cvijećem, kukcima, zelenilom i pogledom od kojeg zastaje dah. Zastali smo u Adžićima, gdje smo sjeli i zasluženo odmorili na mekoj i opojnoj travi te uočili šternu s vodom. Tu smo obnovili potošene zalihe vode, upijali sve oko sebe, iskoristili priliku za fotografiranje kao i za odmor od napora koji su prethodili. Nastavak je slijedio rubom Pričatrnja poljem gdje smo uz prekrasan pogled imali prilike čuti i vidjeti konje kao i slikovitu floru koja se prostirala oko nas.
Nakon prilično zahtijevnog hodanja po ne baš idealnim stigli smo do krškog polja Zavrate oko 19 i 30 sati.  Planirano trajanje izleta od 7-8 sati proteglo se na 10 i pol sati zbog otežanih okolnosti, a prije svega nemilosrdnog Sunca kao vjernog pratitelja cijelim putem. Na Zavrati smo ugledali i sklonište no kako nas je bilo više nego što kapacitet skloništa podnosi, uputili smo se na livadu uz sklonište i smjestili se. Tamo smo zatekli nekoliko planinara koji su noćili u skloništu i ispred njega te izmijenili iskustva i dojmove oko hodanja i samog Velebita. Nakon što smo pronašli odgovarajuće mjesto, osvježili se, raširili cerade, prostirke, vreće za spavanje započeli smo s pripremom večere.  Zajedničkim snagama na plinskim plamenicima i vatri kuhala se juha i tjestenina iz vrećice uz druženje i veselo čavrljanje. Uz toplu večeru i okrijepu uživali smo u prekrasnom pogledu osluškujući ptičji pjev i uz opojan  miris velebitskog bilja. Nakon večere i opranog posuđa družili smo se uz piće i pjesmu te razmijenili dojmove o danu koji je sada već bio iza nas.  Složili smo se da je uprkos otežanim uvjetima dan bio kako izazov tako i nagrada svima nama i da smo svi ponešto naučili o sebi samima, ali i planinarskim preprekama koje nas mogu iznenaditi i uhvatiti pomalo nespremne. Iako je bilo kriznih trenutaka, odustajanja i nemoći - pojednici su pokazali istinsku planinarsku solidarnost i pružili ruku pomoći. Opipljiva sinergija u skupini koja je hrabro išla korak po korak, bila je dokaz da zajedništvo i sloga čine čuda. Kasnije u noći uočene su životinje poput lisice i konja te su neki morali promijeniti lokaciju svojih ležaja. Napokon oko ponoći većina nas je uz pogled na zvjezdano nebo i pjev slavuja utonula u san. 

Nedjelja 05.06. 2022. 
Prema dogovoru ustali smo u 6 sati kako bismo popili jutarnju kavu i pripremili se za nedjeljno hodanje. Ugodno su nas iznenadili konji koje smo veselo pozdravili i uživali u njihovom društvu. Obzirom na sve prethodno navedeno planirana ruta za nedjelju je odlukom odgovornih izmijenjena. Odmorniji i pomalo oduševljeni noćenjem na otvorenom u 7:00 sati krenuli smo od Zavrate u nove pohode.  Za hodanje je odabrana nešto kraća staza koja se proteže uz Kozjaču, uz prekrasan pogled na more  te pokraj napuštenog sela Bajamovac spustili smo se do mjesta Šibuljine oko 10:00 sati. Tamo smo uz cestu i u hladu pričekali vozila kako bismo se rasporedili i uputili se na još jedno kratko druženje prije polaska kući. Uputili smo se na plažu, ostavili vozila te su se neki uputili na kupanje, neki na hladno pivo a neki nešto prigristi. Uz priču, smjeh i posljednje poglede prema Velebitu smo se pozdravili i oko 13-14 sati lagano u vozilima krenuli kući. 
Puni dojmova, doživljaja i neobičnih sjećanja uputili smo oproštajni pogled Velebitu. Neki će se zasigurno vratiti, neki i ne, no svakako se moramo složiti da je ovaj izlet pružio svima nama jedno nezaboravno iskustvo koje ćemo još dugo pamtiti.

Velebit

Velebite prekrasna planino,
na tebi sve je tako divno.

Prostrana su tvoja divna polja,
na njima sve je puno konja.

Bilje tvoje mirisom se diči,
na rakošnu ti haljinu sliči.

Brojne  ljepote skrivaš,
a samo nas rijetkima darivaš.

Hvala ti na izletu ovom,
jako se ponosimo sobom.

Do novih koraka stazama tvojim,
pozdravljamo te svim srcem svojim.

Tekst: Elizabeta Bušić